Slike zena

Dating > Slike zena

Click here: ※ Slike zena ※ ♥ Slike zena

Žene, ne uzbudjujte se previše ako trčimo za vama… trčimo i za loptom i na kraju je ipak sutnemo....... Vi imate zaraznu ličnost koja pleni gde god da se pojavi.

Sjećam se da je to bilo prvo jutro kada sam izašla sa kratkom kosom, jer nije bilo vode i šampona, pa sam se ošišala, ali sam kosu uvila i ispala je prava frizura. Energija koja izbija iz vas ogroman je svedok vaše jačine, ali ako ste previše zaslepljeni tom činjenicom, nesvesno možete biti okrutni i drski prema vama dragim osoba. Piše: Snježana Mulić-Softić Malo ko je u svijetu bio poznat kao ja, a da toga uopće nije bio svjestan. Stavila sam ruž za usne, maskaru, popravila lak za nokte. Kaže da nikad nije obukla tene, pa ni kada je granatiranje bilo najžešće. Nikad nisam trčala, a pogotovo u ratu. Vaš stil oblačenja nije komplikovan — volite da uklopite garderobu i da ne budete upadljivi.

Pravi ste klimatolog i borac za očuvanje naše planete. Kada se nalazite u velikoj grupi ljudi, uglavnom ste neprimetni — ako postavite pitanje, to radite tiho nakon čega se povlačite kao da vas odgovor ne zanima. Druge osobe vas doživljavaju kao umetnika. Naravno, pješice, kao što su i svi ostali išli — kroz naselja, prolazeći dva snajperska i jedno mitraljesko gnijezdo.

Plejboj će ponovo objavljivati slike golih žena: nije - Kada se nalazite u velikoj grupi ljudi, uglavnom ste neprimetni — ako postavite pitanje, to radite tiho nakon čega se povlačite kao da vas odgovor ne zanima. Iako nije loše da živite po vašim pravilima, nekada je dobro da izađete iz zone komfora i pustite svoju divlju stranu da ispliva na površinu.

Piše: Snježana Mulić-Softić Malo ko je u svijetu bio poznat kao ja, a da toga uopće nije bio svjestan. Ovako počinje priču o svojoj svjetskoj slavi Meliha Varešanović, Sarajka sa fotografije engleskog fotoreportera Toma Stoddarta, nastale u proljeće 1994. Ova fotografija postala je poznata širom svijeta, a Meliha, nije čak znala ni da ju je neko fotografirao. Poruka sa osmijehom Sa Melihom, koja i danas, kao i tog ratnog dana kada je nastala fotografija, radi u sarajevskoj Općini Novi Grad razgovarali smo na Alipašinom Polju, naselju u kojem je provela veliki dio četverogodišnje opsade Sarajeva. U šanel kostimu, sa ružem i lakom za nokte u istoj boji, hoda dostojanstveno i uzdignute glave, baš kao na Stoddartovoj fotografiji. Naravno, pješice, kao što su i svi ostali išli — kroz naselja, prolazeći dva snajperska i jedno mitraljesko gnijezdo. Obukla sam jednu od svojih omiljenih haljina i sandale. Sjećam se da je to bilo prvo jutro kada sam izašla sa kratkom kosom, jer nije bilo vode i šampona, pa sam se ošišala, ali sam kosu uvila i ispala je prava frizura. Stavila sam ruž za usne, maskaru, popravila lak za nokte. Išla sam polagano, dignute glave. Nikad nisam trčala, a pogotovo u ratu. Nisam htjela onima što su me gledali kroz snajper dati do znanja da me je strah. Uvijek sam se sređivala, ali tada, čini mi se, još i više. U trenutku dok je prolazila pored zaklona sa vrećama pijeska, zapucalo je. No, ona je nastavila hodati. Kasnije će saznati da je engleski fotograf Tom Stoddart bio samo nekoliko metara od nje, u zaklonu i da ju je snimio. Stoddart je kasnije, kada je fotografija na kojoj je Meliha Varešanović postala popularna, kazao kako se zapravo uplašio pucnjave i legao u zaklon sa vrećama pijeska. Upravo tada je imao zadatak da napravi foto-esej o ženama u Sarajevu. I onda se pojavila ona. Sjećam se da su strani novinari slikali samo pokrivene žene, jadne žene koje su bježale u čemu su se zatekle, u pohabanim stvarima…. Kaže da nikad nije obukla tene, pa ni kada je granatiranje bilo najžešće. I kad je pucalo blizu mene, oko mene, nisam ni trčala, niti sam skidala osmijeh sa lica. Moja poruka je bila jednostavna - nećete nas pokoriti. Poklon žena iz Engleske Iako u ratnom Sarajevu za četiri godine nije bilo dovoljno ni hljeba, a kamoli kozmetike, Meliha nijednog dana nije bila nenašminkana. U neseseru sam imala samo ruž, maskaru, lak za nokte i lak za kosu. Kad je rat počeo imala sam svoje zalihe. Kasnije kad je ponestalo, snalazila sam se - maskaru sam stavljala u toplu vodu da se zagrije, lak bih kupila na pijaci. A čarape… čudno je to s njima. U miru bi mi trajale najviše tri dana, a u ratu su nekako izdržale. Tek pred kraj rata Meliha će saznati za fotografiju. Povelika kutija koju su mi dali bila je prazna, a na dnu je samo bio samo časopis Life i velika fotografija na kojoj sam ja - u haljini na ruže, kupljenoj nekad u miru, u popularnoj Muri, i uz to jedno pismo. Međutim, te garderobe nije bilo. No, nisam ni bila tužna zbog toga - sreća i uzbuđenje zbog fotografije nadvladali su ljutnju što je moj poklon neko uzeo sebi. Nakon toga o Melihi su počeli pisati i domaći mediji, a jedan ženski časopis je objavio njenu fotografiju i pored nje pitanje: Znate li ko je dama sa fotografije? Ubrzo, činilo mi se da čitav grad zna moje ime. Ljudi su me počeli prepoznavati na ulici, javljali su mi se na Facebook. Dobila sam prekrasne poruke od meni sasvim nepoznatih ljudi iz Australije, Amerike, Evrope. Ova fotografija nije me učinila bogatom u materijalnom smislu, ali jeste u tom što sam dobila nenadane prijatelje, poznanike, prekrasne komplimente i što je najvažnije - to što sam svoju poruku 'nikad nas nećete poraziti' uspjela odaslati. Bilo je to prije dvije godine, kada je u Sarajevo došao na obilježavanje godišnjice opsade. Zagrlili smo se kao stari znanci, mada se nikad nismo upoznali. Bilo je puno emocija, suza, a poslije i smijeha. Šetali smo po Sarajevu, po Dobrinji, gdje me je slikao opet na istom mjestu, samo 20 godina stariju… Bio je gost u mom domu. Tada mi je ispričao kako je Angelina Jolie vidjela moju fotografiju i pitala ga da mu izradi jednu, što je i učinio, te da sam joj ja bila inspiracija za film U zemlji krvi i meda. Haljina sa ružama završila je u Beču, kod njene sestrične, a sandale - u vatri. Nismo imali više ništa u stanu za naložiti. Zažmirila sam i ubacila crne sandale sa kaišićem.